fbpx

Endokrini hormoni

Kortizol

Kortizol je drugi hormon koji luče nadbubrežne žlijezde u dnevnom ritmu a odgovoran je za kočenje imunološkog sustava te metabolizma ugljikohidrata i masti. Stres može biti bilo što – svaka upala akutna i kronična, disbioza, dijabetes, stalne promjene u razini glukoze, artritis, pušenje, nedovoljno sna, trbušna debljina, smjenski rad, premalo dnevnog svjetla... sve to ima za posljedicu stalnu nadraženost nadbubrežne žlijezde i povećano lučenje kortizola. Izloženost svjetlosti noću (TV, računala, umjetna rasvjeta) dovodi do smanjenja cirkulirajućeg melatonina te povećava razine kortizola i estrogena.
U istraživanjima je, nakon 28 dana izloženosti stresu, došlo do povećanja razine kortizola pokusnih životinja za čak 240% uz posljedičnu disfunkciju štitnjače. No, zanimljivo, nakon nestanka stresnog podražaja tijelo ostaje još jako dugo u stanju povišenog kortizola. Posljedice povećanog kortizola – u krvotok se oslobađa glukoza – raste razina inzulina – inzulin daje nalog za skladištenje masnoće i ona se gomila u trbušno tkivo. Javlja se i glad za slatkišima - te posljedično inzulinska otpornost. Visoke razine kortizola imaju za posljedicu niže razine vitamina D, povećanu razinu upale i povećanu oksidaciju.

Rhodiola rosea

perilipini

Biljka Rhodiola snižava kortizol, a čak i ako smo pod stresom, kortizol neće činiti štetu. Osim toga, na površini kapljica masti unutar adipocita kod nekih osoba nalaze se perilipini u povećanim količinama – omotač koji ne dopušta lipolitičkim enzimima da razgrade trigliceride. Rhodiola je jedna od rijetkih biljnih vrsta koja može poremetiti stvaranje perilipina čime se potiče razgolićivanje kapljica masti i brže mršavljenje. Uporabom Rhodiole otpuštanje masnoća povećava se 44% u usporedbi s placebo grupom. Najvažniji vitamini kod povišenog kortizola je vitamin C koji štiti od toksičnih učinaka kortizola te pomaže rad žlijezde timusa čiji rad može biti zakočen djelovanjem kortizola, te vitamin A (beta karoten) koji ima ulogu u snižavanju vrijednosti kortizola tj. održavanju zdrave razine.

Grelin i leptin

Grelin je hormon gladi. Leptin je hormon sitosti koji se veže za prihvatnike u hipotalamusu signalizirajući osjećaj sitosti, zbog čega tijelo tada smanjuje unos hrane i ubrzava metabolizam. Dakle, jedan smanjuje, a drugi povećava glad, a oba su usklađena s biološkim ritmom tj. količinom sna. Leptin pored glavne zadaće da koči glad, ima i važnu ulogu u poticanju sagorijevanja triglicerida te je važno održavati njegovu funkciju optimalnom. Osnovni problem s (ne)djelovanjem leptina je u otpornosti na leptin. Naime, kod pretilih osoba se pokazuje otpornost na leptin što uvelike otežava mršavljenje, a ponekad ga čini nemogućom misijom zbog stalne i nekontrolirane gladi. To je i uzrok zašto većina ubrzo odustane od mršavljenja. Isto tako, mnogima se dogodi da u početku lako izgube 3 - 4 kg, no nakon toga jednostavno kilogrami ne idu dolje. Što se događa? Kako počinjemo mršavitigrelin se povećava, sve smo gladniji, a potrošnja kalorija se smanjuje. Zbog toga je, da bismo uspjeli u našoj zadaći, ključno obuzdati upalu i osloboditi leptin iz zamke CRP-a te zaustaviti glad zakočivši grelin. Glavna pomoć oko ovoga će nam biti ekstrakti tamjana, smirne i mlijeka koji de nalaze u proizvodu Renarthro i koji efikasno smiruju kronične upalne procese.

Što koči djelovanje leptina?
• Nedostatak sna, tj. niska razina melatonina. Cauterova studija bila je prva studija koja je ukazala da je san/spavanje glavni regulator ova dva hormona. Pretile osobe gube 55% manje masti ako spavaju manje od 8 sati jer se povećava razina grelina i veća je otpornost leptina. Stoga premalo sna i nekvalitetan san može ugroziti čak i najbolje pokušaje za gubljenjem težine! Važno je dobro se naspavati, a uz združeno noćno djelovanje Melatonina i Trimexa razina leptina će se povećati, a grelina smanjiti.
• Upalni procesi - osim kortizola koji potiče upalni proces, masno tkivo, posebno trbušno salo, te dijabetes i metabolički sindrom su stanja kada su imunološke stanice aktivnije te izlučuju veće količine upalnih tvari (citokini, CRP). CRP se veže za leptin pri čemu više ne može prijeći krvno-moždanu prepreku, čime se osjećaj gladi ne zaustavlja, zbog čega jedemo više ili smo stalno gladni, nepotrošene kalorije se odlažu u salo, stanice sala opet luče CRP – i našli smo se u začaranom krugu iz kojega ne znamo kako izaći. Otpornost na leptin je i uzrok slabe regulacije glukoze kod dijabetesa 2. Ovdje je uloga Renarthra ključna. Jedinstvena kombinacija ekstrakata tamjana, smirne i mlijaka smanjuje upalu. Osim toga ekstrakt smirne još potiče rad tiroidne žljazde i sagorjevanje masti. Uz to , valja izbjegavati namirnice koje potiču upalu: rafinirane žitarice i biljna ulja s visokim sadržajim omega 6 kisleina (suncokretovo, repičino i sojino) šećer, fruktoza (voće). Korisno je koristiti Omega3 suplemente jer smanjuje lučenje upalnih tvari te rafinirana biljna ulja zamijeniti maslinovim, kokosovim, maslacem, bučinim,itd.
• Restriktivne dijete, odnosno dijete s malo kalorija, su loše jer uzrokuju nagli porast grelina (glad), apetit se tijekom dijete povećava i još dugo vrijeme nakon prestanka dijete ostaje povišen. Istodobno djelovanje leptina pada za 65% i još godinu dana nakon dijete ostaje smanjeno 35% što sve skupa za posljedicu može imati tzv. jo-jo efekt.

Inzulin

forkPovišene razine šećera, dijabetes tipa 2 i inzulinska otpornost danas su sve učestalija pojava neovisno o godinama. Prehrana bogata jednostavnim ugljikohidratima (šećer, voćni sokovi, bijelo brašno) i biljnim uljima (suncokretovo, repičino, sojino), stres s visokom razinom kortizola i posljedičnom upalom neki su od glavnih razloga ovom povećanju. Čim imamo povećanu razinu šećera u krvi zaustavlja se trošenje uskladištenih masnoća, tj. masne stanice koje su izvor uskladištene energije ne dopuštaju izlaz masti. Za većinu ljudi ovo je neprimjetno – mali ukusni obroci slatkiša dovode do povišenja šećera u krvi, no čak i kada je neznatno, odvesti će ih u stanje nemogućnosti izgaranja masnoće u sljedećih nekoliko sati. Postojana i stalna razina šećera jedan je od temeljnih preduvjeta mršavljenja.
Stoga je koncept više manjih obroka (bez prejedanja i preskakanja) bez slatkiša opravdan i poželjan za uspješno mršavljenje.


Vitamin D
regulira lučenje inzulina te njegovu osjetljivost i pomaže regulaciju šećera. Manjak vitamina D povezan je s inzulinskom rezistencijom, autoimunim bolestima štitnjače.
Radi se o pojavi kada je ulazak glukoze u stanice onemogućen jer prihvatnici (receptori) inzulina na membrani stanice postaju neosjetljivi, te posljedično glukoza ostaje van stanice zajedno s visokim razinama inzulina. Javlja se pojačana i učestala glad pogotovo želja za slatkišima. Inzulinska otpornost je stanje koje negativno utječe na odvijanje sveukupnog metabolizma, doprinosi pojavi dijabetesa tipa 2, metaboličkog sindroma, ometa rad štitnjače, utječe na pojavu otpornosti na leptin (hormon sitosti). Otpornost na inzulin češća je kod autoimunih bolesti štitnjače, manjka vitamina D, stresa (povišenog kortizola), žena u menopauzi.

Uloga melatonina i vitamina D

Kod otpornosti na inzulin, terapija melatoninom značajno poboljšava osjetljivost na inzulin i vaskularne funkcije te doprinosi homeostazi glukoze.
Važna je i uloga antioksidansa Acaija gdje antocijanidini popravljaju osjetljivost receptora za prihvat inzulina te Rhodiolina koji je uključen u regulaciju hormonskih sustava te iskazuje antidijabetogeno djelovanje.

Comments powered by CComment