Luka Šimić – moja priča

Nikakve bolove nisam osjećao, osim velike nelagode prilikom zategnutosti kože i osjećaja kao da će koljeno eksplodirati iznutra. Razne kreme kao što su deep relief, deep heat i slično nije pomagalo.

Godinu i pol dana nakon prvih indikacija (11.2008) odlučujem se za artroskopsku sinoviektomiju, tj. najmanje invazivni postupak ulaska u koljeno sa 3 sonde gdje se spali/ukloni upaljena sinovijalna membrana. Prilikom operacije, uzet je uzorak koji je poslan na PHD analizu. Zaključak analize: monoartritis, nesvrstan drugamo; iz analize „resičasta proliferacija s novije te izrazitija proliferacija sinovijalnih stanica u stromi histološki su elementi koji govore u prilog reumatoidnom artritisu koji treba klinički isključiti“. Netom nakon operacije (12.2008) posjećujem reumatologa zbog otečenog koljena. Smatralo se da je normalna reakcija nakon operacije da bude oteknuto. Data mi je blokada u koljeno prilikom posjeta reumatologu koji mi je također preporučio da napravim razne testovev kao što su: bris grla i nosa, antibiogram urina i ejakulata, SF latex i Waaler Rosse test, imunoglobulini, HLA antigeni, GUK AST, ALT, GGT, urati, ANA te anti DNA, anti CCP. Svi testovi su se pokazali u redu.

U narednih 10 mjeseci nakon operacije, koljeno je mirno, bez oticanja. U osmom mjesecu 2009 godine, problemi opet započinju. Ponovo se javlja oticanje koje mi otežava normalan hod. Ponovo posjećujem ortopeda kod kojega sam bio na artroskopiji te mi ponovo preporuča da ponovim isti postupak. Također opet sam otišao kod reumatologa koji mi preporuča terapiju lijekovima: Brufen 800mg, Salazopyrin ili Sulfasalazin 500mg, ili Arava koje odbijam piti jer smatram da je to preveliko opterećenje za moje tijelo, u smislu nuspojava koje su česte kod takvih lijekova, te je tu naravno tada utjecala moja dob(19 god) za koju sam smatrao da je prerano piti takve lijekove.

2010. godine radim redovni test krvi koji mi pokazuje izuzetno visoki CRP (17.10 sa max dopuštenim 5.00). Također od onda pratim po krvnim nalazima vrlo visok ukupni bilirubin (35.3 sa max dopuštenim 20).

Sve do 2014. godine trpim manja oticanja koljena, tj. prolazim kroz periode težih oticanja i manjih oticanja. Do ožujka 2014. kada je količina tekućine u koljenu porasla do neizdrživih bolova, te se opet odlučujem za posjet ortopedu koji učini punkciju koljena. Prilikom posjeta ortopedu, usput obavljam i pretragu krvi koja pokazuje urednu krvnu sliku osim visokog ukupnog bilirubina (45). Nakon učinjene punkcije koljeno bez ikakvog slobodnog sadržaja, te nemam nikakvih problema. U osmom mjesecu 2014. god obavljam pregled krvi, te osim izuzetno povišenog ukupnog bilirubina (58.7) sve je uredu. U isto vrijeme primjećujem depigmentaciju kože na dlanovima, stopalima i spolovilu. Nakon posjeta dermatologu utvrđen je vitiligo za kojeg odbijam koristiti kremu Elocom. Što se tiče visokog bilirubina, obavio sam jetrene pretrage, TSH, AST, bris grla i nosa, ultrazvuk abdomena koje su uredne. Budući da nemam nikakvih simptoma, zaključak je da imam Gilbertov sindrom, tj. povišeni bilirubin bez ikakvih posljedica na moje tijelo.

Ožujak 2015. godine ponovo započinju problemi sa koljenom. Oticanje te zategnutost kože i zgloba. Ponovo posjećujem ortopeda koji učini punkciju ali se dan-dva nakon punkcije oteklina ponovo vraća. Bilirubin je još uvijek povišen, oko 47. Ponovo posjećujem reumatologa s kojime sam raspravio načine liječenja te mi je kao izbor ponuđen: lijekovi ili operacija. Isti reumatolog na temelju svih prikupljenih podataka, sa ne prevelikom sigurnošću, dijagnosticira psorijatični artritis bez psorijaze. Nakon posjeta, ponovio sam neke od pretraga; RF i CRP, te sam učinio rengen i magnetsku rezonancu koljena. Sve pretrage su uredne, čak i rengen i magnetska rezonanca koje pokazuju da nema oštećenja u zglobu, kao ni trajnih deformiteta.

Prehrana:

2010. godine počinjem sa drugačijim načinom prehrane, a to je da ujutro jedem samo svježe voće sve do ručka. Takav način prehrane sam vrlo brzo i lako usvojio budući da mi je odgovarao.

2012. godine prestajem jesti meso i sve mesne proizvode. I dalje jedem plodove mora.

Promjene koje sam počeo primjenjivati u prehrani su iz razloga da čim manje opteretim probavni sustav, kako bi tijelo imalo više energije u izlječenju koljena. Iz tog istog razloga počinjem proučavati antiupalnu prehranu te počinjem uvoditi sirovu prehranu.

Namirnice koje skoro svakodnevno koristim su:
- Svježe voće i povrće (po mogućnosti sezonsko)
- Himalajska sol (klasičnu kuhinjsku uopće ne koristim)
- Kurkuma (stavljam je u skoro svako jelo)
- Vlasac, ružmarin, bosiljak
- Cejlonski cimet
- Sirovi kakao
- Maca korijen
- Đumbir
- MSM prah
- Konopljine sjemenke ili konopljin protein
- Lanene sjemenke
- Laneno ulje
- Kokosovo ulje
- Med
- Čili
- Klice alfa alfa, rotkvica, piskavica
- Badem
- Lješnjak
- Indijski oraščići
- Brazilski oraščići
- Agava sirup
- Datulje
- Zeleni čaj

Izbjegavam bijeli rafinirani šećer, i sve proizvode u kojima se nalazi. Izbjegavam gluten. Od mliječnih proizvoda jedem sir (max 3 puta tjedno) ili ostale mliječne proizvode. Ako sam u prilici imati domaće mlijeko i proizvode, onda i više od 3 puta na tjedan. Kavu ne pijem, ne pušim, rijetko pijem alkohol (eventualno pivo).

Prirodni preparati koje sam koristio dulje vremena i koji su privremeno pomogli (oralno):
- Bromelain (ekstrakt iz ananasa antiupalnog djelovanja)
- Đavolja kandža (prah korijena)
- MSM prah
- Joint astin
- Renarthro kapsule
- Aloe vera Forever fit

Preparati koje sam koristio (lokalno na koljeno):
- Deep relief
- Deep heat
- Renarthro ice gel
- Korijen gaveza
- Med
- Kristalna soda
- Polar ice gel
- Pinofit ice gel
- Kupus
- Svinjska mast
- Vata
- Hepan krema

Općenito o prehrani: puno pozornosti obraćam na svoju prehranu, pazim što jedem i gdje jedem. Pijem minimalno 2 litre vode dnevno + ostali sokovi. U jutarnjim satima najčešće pijem smoothije. Ponekad pijem i zelene sokove. Uz svako kuhano jelo obavezno jedem i nešto sirovo (salata, klice i slično).

Napomena: za svo voće, povrće, preparate trudim se kupovati čim prirodnije, ekološki i organski.

Sport:

U vrijeme kada sam prvi put primjetio simptome oticanja koljena nisam se bavio sportom, osim obaveznim dijelom tjelesnog odgoja u srednjoj školi. Inače sam se u osnovnoj školi bavio tenisom par godina, a od svoje osme godine svake zime skijam. Prilikom svih tih sportskih aktivnosti nisam imao tjelesnu ozljedu.

2012. godine počinjem aktivno voziti biciklu, tj. brdski biciklizam. Biciklu sam vozio kada god je to bilo moguće, tj. kada god mi je koljeno bilo dovoljno malo natečeno da mogu nesmetano voziti. Na taj način sam funkcionirao sve do ožujka 2014. godine kada sam imao poprilično tešku fazu kada mi je koljeno bilo izuzetno natečeno. Nakon učinjene punkcije koljena u tom periodu, nastavljam sa vožnjom bicikle najaktivnije do sad, skoro svaki dan. Zbog iznimno dobrog raspoloženja i osjećaja tjelesne snage, počinjem se baviti šumskim trčanjem koje je puno manje invazivno za koljena od običnog cestovnog trčanja. S tim treninzima nastavljam sve do kraja 2014. godine kada počinjem raditi te zbog svojih novih obaveza ne stižem se toliko baviti sportom.

Alternativna medicina:

Od alternativne medicine probao sam slijedeće:
- Bioterapija po Zdenku Domančiću
- Hagioterapija
- Kineska masaža i akupunktura
- Joga
- Tai chi
- Tapkanje (EFT)

Najviše mi se sviđala bioterapija po Domančiću, iako nikad nisam od nje dobio trajno poboljšanje, a nekad čak ni privremeno. Svejedno, otišao sam na tečaj te sam položio za bioterapeuta po njegovoj metodi 1. stupanj.
Jogu sam prakticirao godinu dana, isto po prilici kako sam mogao, tj. kako mi je koljeno dozvolilo. Tai chi nešto više, oko 2 godine, ali često je znalo doći do osjećaja frustracije u meni kada nisam mogao neki pokret napraviti zbog koljena.

Moja razmišljanja i zaključci:

Prilikom većih i težih oticanja, nerijetko me zahvati depresija, pitanja zašto meni, osjećaj frustracije itd. Izuzev toga, i dalje se trudim i borim.
Nakon neuvjerljivosti raznih doktora, oko 2010. godine kada počinjem sa drugačijom prehranom, „odustao“ ( ne nužno) od školske medicine budući da nisu donijeli nikakve rezultete. Od onda svoj život usmjeravam prema alternativnoj medicini i drugačijem stilu prehrane. Iz tih razloga ne želim ništa piti od lijekova, kao što ne želim ići na operaciju.

Od zadnjih pretraga zaključak doktora je lijekovi ili operacija. Moj stav oko toga je slijedeći: lijekove svakako odbijam piti jer su vrlo agresivni i imaju velike nuspojave na cijelo tijelo, također nema mi baš smisla piti tako agresivan lijek (za kojeg nije sigurno da će mi pomoći) zbog samo jednog zgloba.
Operacija mi može učiniti slijedeće: detaljnijom artroskopijom će se odstraniti sinovijalna membrana koja je trenutno upaljena i smiriti mi oticanje koljena na neko vrijeme. Na koliko vremena će meni koljeno biti dobro se nezna. Membrana će narasti nakon nekog vremena ponovo, i ako ja u tijelu nisam riješio nešto što izaziva upalu, problem će se ponovo javiti. Na artroskopiju ću se odlučiti onda kada mi oticanje postane prenaporno i psihički neizdrživo.

Zanimljiva stvar oko oticanja: kada sam u fazi izrazito otečenog koljena (inače 3-4 mjeseca), koljeno otiče kroz tjedan dana. To znači da koljeno kroz tjedan dana otekne do nekog maksimuma, i onda polako splašnjava do nekog minimuma. Zašto koljeno na ovaj način otiče i splašnjava mi i dalje nije jasan. Ali smatram da ako mogu imati periode (kao skoro cijelu 2014 godinu) kada nemam otečeno koljeno, da nekako mogu utjecati na to. Također ono što mogu primjetiti je da koljeno oteče par dana nakon što sam u lošem raspoloženju, kada sam ljut na nekog ili nešto, kada osjećam nemir u sebi.

Htio bi da ovaj članak pročita čim više ljudi koji su se susreli sa artritisom te da ako bilo tko ima ista ili slična iskustva da mi se javi. Naravno, ako je netko našao rješenje javite se čim je prije moguće.

Unaprijed zahvaljujem,
Luka Šimić
U Lovranu, 04.07.2015.