Lupus je kronična bolest koja obično uzrokuje upalu zglobova, a napada i kožu, bubrege, krvne žile, živčani sustav te gotovo sve ostale organe. Približno jedna od 750 žena može patiti od lupusa. Žene imaju oko devet puta veće izglede oboljeti od te bolesti nego muškarci. To je uglavnom bolest mladih žena, a u etničkim je manjinama njezina pojava čak i češća: na Jamajci obolijeva jedna od 250 žena.
Što je to lupus?
Lupus je autoimunosna bolest kod koje imunosustav stvara velike količine nekoliko različitih tipova protutijela koja napadaju tkiva vlastita tijela uzrokujući simptome koji jako podsjećaju na one reumatoidnog artritisa.
Koji je uzrok nastanku lupusa?
Stručnjaci vjeruju da se podložnost razvoju lupusa nasljeđuje. Poznato je da napada jednojajčane blizance, a najbliži srodnici pacijenata imaju mnogo veću vjerojatnost razvoja bolesti nego ostale osobe. Kod lupusa, tijelo stvara protutijela koja napadaju jezgre i ostale dijelove vlastitih stanica. Neki događaj, kao što su infekcija ili stres, mogu potaknuti razvoj lupusa kod osoba s genskom sklonošću. Budući da je lupus bolest koja gotovo uvijek napada mlade žene, i hormoni mogu igrati ulogu u njezinu izazivanju.
Lupus potaknut lijekovima
Zanimljivo je da mnogi lijekovi koji se uobičajeno koriste za liječenje drugih bolesti mogu uzrokovati privremeni lupus, koji nestaje kada se prekine uzimanje navedenog lijeka. Hidralazin (lijek za visoki krvni tlak), minociklin (koristi se za liječenje akna), prokainamid (koristi se za liječenje nepravilnosti srčanog ritma) i izoniazid (lijek za tuberkulozu) glavni su krivci. Taj je pronalazak privukao pozornost znanstvenika koji proučavaju na koji način lijekovi utječu na imunosustav, a mogao bi baciti tračak svjetlosti na pitanje razvoja lupusa i pomoći u pronalasku boljih načina liječenja.
Kako se lupus razvija?
U najtipičnijim slučajevima, mlada će žena tijekom nekoliko mjeseci razviti niz simptoma koji mogu uključivati sve veći umor, neobjašnjivo mršavljenje, blago povišenu temperaturu i snažne bolove u zglobovima, pri čemu zglobovi ne otiču niti su osjetljivi. Približno će polovina osoba koje pate od lupusa u ranoj fazi razvoja razviti i osip na licu, u obliku leptira, za koji su ljudi nekada smatrali da podsjeća na vučje lice (otuda ime lupus što na latinskom znači vuk). Taj karakterističan osip može pomoći u postavljanju dijagnoze.
Moguće je da u kasnijoj fazi bolesti budu zahvaćeni i ostali diljelovi tijela, uključujući probavni trakt (mučnina, bolovi u trbuhu), krvne stanice (anemija), tkivo koje okružuje srce i pluća (upala) i živčani sustav (glavobolje, napadaji, udari i halucinacije). Bubrezi su osobito važna meta, a oštećenja organa mogu dovesti do zatajenja bubrega u kasnijim fazama razvoja lupusa.
Drugi zdravstveni problemi koji mogu nastati u kasnijim fazama lupusa uključuju probleme kao što su slabljenje pamćenja i teškoće pri rješavanju jednostavnih matematičkih zadataka. Osim toga, osobe koje pate od te bolesti nose rizik od srčanog udara s mogućim smrtnim posljedicama, pri čemu je udar rezultat ateroskleroze.
Prije nego što su kortikosteroidi postali dostupni, postotak smrtnosti kao posljedice lupusa bio je velik. Većina osoba s ozbiljnom bolešću bubrega umirala je, a oni koji nisu patili od bolesti bubrega preživljavali su u samo 50 posto slučajeva.
Kako se lupus dijagnosticira?
Budući da može napasti toliko različitih dijelova tijela, lupus može biti sličan mnogim bolestima, što uvelike otežava dijagnosticiranje, osobito u ranim fazama bolesti. Osip u obliku leptira svakako može pomoći liječniku kod postavljanja dijagnoze, no konačna dijagnoza katkad ovisi o dvjema pretragama koje dokazuju prisutnost protutijela u krvi. Ta protutijela, od kojih su jedna specifična za jezgru, a druga za DNK, napadaju jezgru pacijentovih stanica.
"Ljepljiva krv" može biti krivac
Velik napredak u Ujedinjenom Kraljevstvu predstavljalo je 1983. godine prepoznavanje "Ijepljive krvi", tj. antifosfolipidnog sindroma, koji se naziva i Hughesov sindrom, budući da ga je prvi put opisao dr. Graham Hughes, voditelj Jedinice za istraživanje lupusa u bolnici St. Thomas u Londonu. Taj je sindrom sada priznat kao značajan dio simptoma kod nekih pacijenata koji pate od lupusa.
Simptomi variraju od glavobolje, migrene, gubitka pamćenja i umora, do venskih ugrušaka i ozbiljnijih problema. Antifosfolipidni sindrom liječnicima je postao važno pitanje jer su shvatili da nije potrebno za sva očitovanja lupusa propisivati steroide. Katkad treba propisati aspirin za razrjeđivanje krvi kod blažih slučajeva, a varfarin u slučajevima kada je pojava ugrušaka glavni problem. Postoje mnogi uspješni slučajevi kada se stanje pacijenata poboljšalo nakon što su počeli uzimati varfarin. Dr. Hughes kaže: »Oduvijek sam vjerovao kako će se jednog dana prihvatiti činjenica da je antifosfolipidni sindrom češći od lupusa.«
Lakmus pretraga za lupus
Gotovo svi pacijenti koji pate od lupusa pozitivni su na protutijela protiv jezgre (ANA) pa je zato to kod te bolesti vrlo korisna probirna pretraga. No, osobe koje pate od drugih tipova artritisa, uključujući reumatoidni artritis, također mogu dobiti pozitivan rezultat te pretrage. Zato se pacijentima za koje se sumnja da pate od lupusa, a koji su bili pozitivni u pretrazi na ANA, naručuje pretraga na protutijela protiv DNK, visoko specifična za tu bolest.
Što učiniti?
Lupus u svakom slučaju može biti vrlo ozbiljna bolest. Pozitivno je to što se većina osoba koje pate od lupusa može uspješno liječiti. Način liječenja lupu sa znatno se poboljšao, osobito tijekom posljednjih 30 godina, a neke od najtežih komplikacija - kao što je zatajenje bubrega - sada se mogu gotovo uvijek izbjeći.
Lupus i plodnost
Budući da su većina osoba kojima je dijagnosticiran lupus mlade žene, mnoge od njih zabrinute su može li ta bolest smanjiti njihovu plodnost. I tu su vijesti u najvećem dijelu umirujuće: kod žena koje pate od teškog oblika lupusa, bolest zaista može umanjiti plodnost i uzrokovati češće pobačaje. No, većina žena koje pate od lupusa može ostati trudna i donijeti na svijet zdrave bebe.
Kako se lupus liječi?
Blaži oblici lupusa obično se mogu držati pod kontrolom pomoću nesteroidnih protuupalnih lijekova kao što su aspirin ili ibuprofen, koji smanjuju upalu i bolove. Kod težih slučajeva, kad lupus napada bubrege ili druge vitalne organe, pacijentima se obično daju kortikosteroidi - snažni protuupalni lijekovi koji mogu uzrokovati i teške nuspojave. Otprilike dvije trećine pacijenata koji pate od lupusa liječe se kortikosteroidima. Pacijenti koji pate od najtežih slučajeva lupusa liječe se imunosupresivima - jakim lijekovima koji se koriste za sprečavanje odbacivanja presađenog organa. Na sličan način djeluju i kod pacijenata koji pate od lupusa, potiskujući napadaj imunosustava na organe vlastita tijela.
Izvor: izvadak iz knjige "Živjeti s artritisom"
Comments powered by CComment