Profesor dr Marco Matucci, jedan od najboljih svjetskih reumatologa, o terapiji reumatoidnog artritisa: imunološki lijekovi mijenjaju imuni odgovor i tako usporavaju napredovanje bolesti.
REUMATOIDNI artritis je bolest koja počinje bezazleno, ali ako se na vrijeme ne otkrije i ne liječi, značajno narušava kvalitetu života uz skraćenje vijeka i do 20 posto. Suvremeni pristup terapiji donekle omogućuje da se ova sistemska autoimuna bolest uspori i odloži invalidnost i druge komplikacije. Ali, kao što liječnicii nisu do kraja utvrdili točne mehanizme nastanka bolesti, tako ni terapija još nije dala svoj maksimum. Mnogi stručnjaci ovu bolest uspoređuju s višedesetljetnim tamnovanjem, jer osim kroničnih bolova i ukočenosti, propadanje zglobova dovodi do gubitka radne sposobnosti i trajne vezanosti za kuću.
Zbog toga su oboljeli često na bolovanju, pa i ranije idu u mirovinu, što dodatno povećava ukupnu cijenu koju plaća društvo za jednog oboljelog od reumatoidnog artritisa, kronične i progresivne bolesti. Kako su čak tri četvrtine novootkrivenih pacijenata u godinama kada su radno sposobni, glavni zadatak reumatologa je kako što ranije otkriti reumatoidni artritis i što efikasnije ga liječiti.
U razgovoru za „Novosti“ profesor doktor Marko Matući, direktor klinike za reumatologiju Univerzitetske bolnice „Karegi“ iz Firence i jedan od najpoznatijih svetskih reumatologa, govori o iskustvima sa lečenjem ove bolesti u Italiji, ali i o svetskim novinama kada je u pitanju rana dijagnostika i držanje pod kontrolom reumatoidnog artritisa.
* Prema našim podacima, bolest se na ovim prostorima u proseku dijagnostikuje tek posle godinu dana. Kakva je situacija u Italiji?
- Trudimo se što više da pacijent dijagnozu dobije najranije moguće. Mada, moram da priznam da ni Italija ne stoji najbolje trenutno na tom polju i da često prođu meseci, pa i godinu dana, pre nego što se reumatoidni artritis definitivno utvrdi. To nije lako, mi imamo mnogo različitih sistema u zdravstvu koje je komplikovano organizovano. Svaka regija ima svoj zdravstveni sistem. Imamo referentne centre gde su stručnjaci za reumatologiju i oni rade dosta dobro. Ali najveći problem je na koji način i kada pacijenti stižu do tih zdravstvenih centara referentnih za reumatoidni artritis.
TROŠKOVI LIJEČENJA
* U izboru terapije analizira se i cijena određenih lijekova u usporedbi s troškom koji donose bolovanja i invalidnost?
- Svaki oboljeli od reumatoidnog artritisa u Europi košta oko 15.000 eura godišnje. Ali, od toga, čak 33 posto „otpada“ na štetu od gubitka radnih sposobnosti, dok na biološku terapiju, na primjer ide samo oko devet posto ukupnog troška. Zato je važno izabrati najbolju, prilagođenu terapiju, krojenu prema pacijentu, koja će donijeti najveće uštede. Ako to usijpemo, skoro 100 posto pacijenata s reumatoidnim artritisom može sasvim normalno provesti radni vijek i imati normalan svakodnevni život.
* Da li imate ustanove na nižem nivou zdravstvenog sistema koje se bave ranim otkrivanjem bolesti?
- Mi nemamo poput vas primarnu zdravstvenu zaštitu, tj. domove zdravlja, odnosno imamo ih, ali oni još ne ostvaruju svoju ulogu onako kako bi trebalo, barem kada su zapaljenske reumatske bolesti u pitanju. Suštinski, najviše treba da radimo sa lekarima opšte prakse, koji su u tim domovima zdravlja, kako bi bili obučeni da na vreme prepoznaju reumatske bolesti, pa i reumatoidni artritis.
* Kakva je veza genetike i reumatskih bolesti, naročito reumatoidnog artritisa?
- Ta veza svakako postoji, obimne studije su pokazale da u nastanku reumatoidnog artritisa određenu, često ne malu ulogu igra i genetika. Širom sveta se rade istraživanja, ovaj segment razumevanja reumatoidnog artritisa nikako nije zaboravljen, smatramo da može dosta da pomogne u lečenju ove bolesti, kao i njenoj prevenciji. Ali, trenutno se najviše razmišlja o tome koliki su potencijalni troškovi ovakvih pravaca u istraživanju i da li su ona u ovom momentu, s obzirom na još skromne rezultate, isplativa. Takva ispitivanja mnogo koštaju, a rezultati nisu još sigurni, dok kod rane terapije imamo pouzdane rezultate sa manjim troškovima.
* Zašto žene čak tri puta češće obolevaju od reumatoidnog artritisa?
- Od većine autoimunih bolesti više obolevaju žene.Smatra se da ženski polni hormoni podstiču autoimunost i neprihvatljivo ponašanje našeg imunog sistema. Tako je na primer lupus nekoliko puta češći kod žena u reproduktivnom dobu u odnosu na muškarce istih godina. Ali, s druge strane, imamo i muške reumatske bolesti, poput gihta.
* Da li to znači da kod reumatoidnog artritisa, pa i drugih reumatskih bolesti i spolni hormoni imaju važnost?
- Važnost hormona kod reumatskih bolesti najbolje se vidi kod gihta. Giht, bolni oblik artritisa, inače posledica poremećenog balansa mokraćne kiseline koja se normalno proizvodi u telu, javlja se skoro isključivo kod muškaraca, i to od puberteta, do poznih godina, a kod žena samo posle ulaska u menopauzu. Trenutno se rade istraživanja o povezanosti ženskih hormona i reumatoidnog artritisa, iako sumnjamo da povezanost postoji, nemamo još pouzdane dokaze.
* Šta je suština dobre kontrole reumatoidnog artritisa?
Situacija sa lečenjem reumatoidnog artritisa promenila se mnogo, od bolesti koja je donosila mnogo invalidnosti, mi sada primenjujemo moto - pravi pacijent u pravo vreme sa pravim lekovima. Naš glavni cilj je što ranija dijagnoza i momentalno započinjanje terapije koja će usporiti ili zaustaviti bolest. U tome nam svakako pomažu lekovi koji menjaju tok bolesti, odnosno usporavaju njeno napredovanje. To su pre svega biološki i imunološki lekovi, tj. lekovi koji menjaju imuni odgovor. Ta terapija se primenjuje od 2000. godine, i danas imamo na raspolaganju veliki broj novih lekova, kojima u znatno većoj meri kontrolišemo reumatoidni artritis.
* Uprkos dokazanom uspehu u usporavanju progresije bolesti, biološka terapija nije dostupna svima?
- Čuo sam podatak da u Srbiji tek 750 od 35.000 bolesnika (oko dva odsto) koristi ovu terapiju. Ali, moram da napomenem da ni kod nas u Italiji situacija nije mnogo bolja. Nemam precizne podatke, ali mislim da tek negde oko 20 odsto pacijenata u mojoj zemlji koristi biološke lekove. Ipak, moram napomenuti da nam je trenutno u otkrivanju i lečenju ove bolesti najvažnije postupanje po preporukama evropskih udruženja - da treba što pre početi lečenje pacijenata sa artritisom, i to u prva tri, a najkasnije šest meseci od početka bolesti. To je takozvani „prozor mogućnosti“, kada oštećenja zglobova nisu još velika. Prema istraživanjima, što se kasnije počne terapija, oštećenje zglobova, ali i drugih organa je sve veće.
* Starije generacije lekova i dalje imaju svoju ulogu u lečenju reumatskog artritisa?
- Lečenje počinjemo sa starijom generacijom lekova, najčešće je u pitanju „metotreksat“. Na svaka tri meseca rade se kontrolni pregledi na kojima proveravamo da li i u kojoj meri deluje lek na pacijenta. Mi smo među prvima u Evropi usvojili kriterijum po kojem već posle tri meseca prilagođavamo terapiju. Ako pacijent ne reaguje dobro na terapiju, onda se uvode biološki lekovi, i to oni koji su u što većoj meri odgovarajući za tog pacijenta.
DVA PRAVCA
* U kom pravcu idu istraživanja vezana za otkrivanje i tretman reumatoidnog artritisa?
- Jedan pravac su biološki lekovi i davanje pravih lekova pacijentima u pravo vreme. Drugi pravac istraživanja ide ka prevenciji, odnosno otkrivanju bolesti kada još nema njenih simptoma, ni naznaka. Dosadašnja istraživanja izvedena u „beloj zoni“, tj. periodu kada pacijent još nema nikakve naznake bolesti, pokazala su se kao potencijalno značajna za budućnost i rano otkrivanje. Daleko smo još od značajnih pomaka, ali ima osnova da se i dalje istražuje u tom pravcu.
Izvor:
Comments powered by CComment